Što sam ponijela i što mi je stvarno trebalo u rodilištu.
Kad sam pakirala torbu za rodilište prvi put, osjećala sam se kao da idem na dvomjesečno putovanje, a ne na par dana u bolnicu. Imala sam popise s interneta, preporuke drugih mama, savjete iz knjiga… i naravno, svoju “za svaki slučaj” listu.
Torba je bila toliko puna da sam je jedva zatvorila. Imala sam nekoliko pidžama, papuče i japanke, čak i svoj jastuk jer sam mislila da ću bolje spavati (nisam). Uz to i hrpu sitnica: od balzama za usne do slušalica, jer sam zamišljala da ću slušati glazbu i opuštati se dok dođem na red za carski rez , ali da mi planiramo no život piše svoje.
A što mi je zapravo trebalo?
Praktične stvari i malo udobnosti. Čista pidžama, papuče, toaletne potrepštine i nešto udobno za bebu kad idemo kući. Sve ostalo bilo je ili višak ili ostalo neotvoreno. Hrpa stvari se vratila kući netaknuta, uključujući i knjigu koju sam planirala čitati (realnost: beba > knjiga).
Zato danas, kad pričam drugim mamama o rodilištu, nikome ne govorim što “mora” ponijeti. Samo kažem: uzmi ono što će ti dati osjećaj mira i udobnosti, i ne opterećuj se popisima od 30 stavki. U tom trenutku neće ti trebati savršena torba, nego mirna glava i srce spremno za sve što dolazi.
A ono najvažnije? Nije ni u torbi. To je trenutak kad ti na grudi stave tvoje malo biće. Sve drugo postane nebitno.
